Dakle, u ovom tekstu cu probati da opisem celokupno iskustvo Dreamhacka. Iskreno, mislim da niko nece dobiti jasnu predstavu svega sto se desilo i nece moci da oseti kolicinu fejla i wina koju je 10 ljudi uspelo da oseti u 5 dana. Naravno, za razlicite fejlove su krivi razliciti ljudi, za neke organizatori, za neke mi, igraci, za neke sama drzava Svedska (:
Da krenemo....
Day 1 - Put
- U 02:00h se skuplja ekipa na parkingu kod sava centra. Svi osim Pece i Zeusa koje kasnije kupimo u novom sadu. Vec na ulazu u minibus i na pocetku puta se oseca neki dobar vajb. Svi pricaju s velikim entuzijazmom o predstojecem turniru, protivnicima, taktikama itd. Jedna opsta jako kul atmosfera gde se vidi koliko ovih 10 ljudi podrzavaju svoje saigrace i svoje ortake koji igraju druge igre na turniru.
- Sat i po kasnije, dolazimo do Novog Sada, u kombi upadaju Peca i Zeus, i tu mi polako idemo put madjarske granice...
- Na koju smo stigli nesto oko 5 ujutru i doziveli prvi hladan tush od organizacije. Vozac minibusa izadje, prica s granicarima... ovaj granicar nesto odmahuje glavom u stilu "ne ne decko, to ti nikada nece poleteti". Vozac se vraca u kombi i obavestava nas ne mozemo da predjemo granicu posto njegov kombi (!?!?) nema papirologiju potrebnu za to.
- Krecemo na drugi granicni prelaz (kao, shatro ce tamo da nas puste), i vec se vidi taj fejl u najavi.... >>>>>>>>>> Naravno, nisu nas pustili, oseca se vec blaga panika kod svih nas da ce se putovanje zavrsiti pre nego sto je i pocelo, posto avion iz Budimpeste ima da poleti u 11:40h s nama ili bez nas. Znamo da moramo oko 2 sata do sat i po pre leta da budemo na aerodromu da chekiramo prtljag, uzmemo karte itd.
- Vozac zove firmu u BG, da vidi sta i kako da se resi ovaj prelaz preko granice. I resenje je to da zovu kombi koji imaju u Budimpesti da dodje po nas. Sve ok, izkalkulisemo kolko vremena imamo. i Zaputimo se na 1. granicni prelaz na kome smo bili.
- Dosli do granice... opsa, ajmo momci vadite sav prtljag i pasose, i kilometar i po prelazite granicu. Evo, ovde mozete videti kako je to izgleda ( - http://img.photobuck...09/DSC01114.jpg -)... ko povlacenje partizana preko albanije u 1. svetskom ratu (: Ljudi su vukli ogroman prtljag. Neki su imali svoje kompjutere za BYOC lan party. Dovukli smo se nekako do kombija, potrpali se i dosli u Budimpestu vec onako blago smoreni i nervozni zbog tog svog cimanja.
- Oko 9:00h u Budimpesti na aerodrom trazimo shalter kompanije kojom putujemo (Wizzair) da vidimo kako da pokupimo karte. Nadjemo salter, stanemo u red sa sve prtljagom.... i kako smo dosli na red bilo je ponovo "Ne ne momci, to vam nikada nece poleteti".
- Karte koje imamo standardno dozvoljavaju 15kg prtljaga + 1 rucni prtljag. Niko od nas 10ro nije ispunjavao uslove za to. Zbog toga sto su ljudi nosili laptopove, kompjutere, monitore, neki su morali imati vise od dozvoljene kilaze u prtljagu (sto licno mislim da je propust organizatora, koji je morao da zna da 5 dota igraca nose svoju kompletnu opremu na turnir). Posle bacanja u djubre jedno 70% hrane koju smo poneli (kolki je to fejl, saznace se kasnije u tekstu). Prepakivanja prtljaga iz jedne torbe u drugu radi balansiranja kilaze... nekako mi uspemo da prodjemo check-in, kontrole i sve sto ide uz to, i ukrcamo se u avion.
- 2 sata kasnije, slecemo u Malmo, n jugu Svedske i dozivljavamo novi shok... (- Ovde je dobar trenutak da se napomene da cela srpska "organizacija" DH-a je obezbedila slotove za turnir, prevoz do budimpeste i nazad (za koji su verovatno otisli onih 50eur po igracu sto je moralo da se doplati), avione za svedsku i povratak iz budimepste... prevoz u svedskoj celokupan smo placali mi igraci, a mislim da smo ga i sami organizovali, hvala Baji iz DOTA ekipe koje se cimao i iscimao svetski za sve to). Dakle... shok je bio, "Pa momci, Aerodrom vam je 40km daleko od grada" (: Tu smo skupili 100 eur iz nasih dzepova, seli u neki kombi-taxi i pravac autobuska stanica.
- Sad.. od Malmo-a, Jonkoping je udaljen oko 3 sata + kusur voznje busom. Ali ne, mi nismo imali direktan prevoz, nego okolo preko Geteborga sa presedanjem (:. Epilog, stizemo u Jonkoping u pola 11 uvece. Da nije bilo coveka koji se zove Freddy (svedski kontakt od dota ekipe) koji nam je pomogao dosta tamo (izvozao nas do hotela itd, u 4 ture) iskreno fejlovi bi bili jos veci. U hotelu smo se oprali, i legli da spavamo.
- Tolko sam bio umoran od tog smarackog puta prve noci, da nisam tada primetio sta se desava tokom noci s k1ngorom.
Eto kako "Put avionom u Svedsku", traje 22 sata.
Day 2 - Turnir + trazenje hotela
- Prvog dana turnira sam igrao ja ujutru + dotasi na Byoc-u dota kvalifikacije (ili early stage turnira, nisam siguran). Napisao sam veci deo toga vec ranije, ali mogu i da ponovim sad.
- Dakle, situacija je bila sledeca. Kanterasi i jai smo imali hotel (placen iz naseg dzepa) samo za prvu noc, posto je sve ostalo bilo rezervisano. Dota ekipa je isto imala hotel placen od strane njihovog sponzora ali za sve dane. Na samom DH-u u hali je postojala zona za spavanje gde ljudi mogu da spavaju ako imaju svoje vrece za spavanje, dusheke, jastuke itd. Ja sam bio jedini koji je poneo vrecu... just in case. To jutro zajedno s prtljagom sam zapalio u halu da igram turnir, dok su kantersi trazili hotel za sledeca 3,4 dana.
- Vec kad sam izasao napolje skapirao sam koji je smor ova svedska. Sunce izlazi oko pola 9 ujutru, zalazi u 4 popodne. Kad kazem da sunce izlazi, mislim na neku dnevnu svetlost posto je sunce stealtovano da se ne vidi nikad i nigde. Evo na slici se vidi kakvo je vreme bilo svih 5 dana, nekad bez kishe ali mnogo cesce sa kisom. (- http://img.photobuck...09/DSC01135.jpg -)
- Dosao sam u 9:00h, check-in-vao se... oko 10 admin rekao "sedite za kompove i zagrevajte se".. skroz opusteno seo za prvi komp koji sam video. Namestio opremu, instalirao drajvere, sve podesio, usao u kvejk, otkrio chari monitora od 22" koji radi na 120 hz, radi besno sve zaista na tome. Kad ono.. 5 minuta kasnije, nestane kompletna mreza na mom kompu. Prijavim adminu i on kaze "sad cemo da resimo". Proba on da resi, proba drugi admin, zovu tehnicku podrsku jednu, pa onda drugog lika, pa lika iz Telie, pa lika koji obezbedjuje servere , pa onog nekog nindzu s laptopom, gomilom kablova i onim radnickim pantalonama sto montira mreze. Svi do jednog su fejlovali da nameste kompjuter... i sve uz jedno "ostani ti tu, sad cemo da resimo problem". Resvanje problema je trajalo cela 3 sata. I pucanje racunara je obelezilo ceo DH.
- 3 sata kasnije , vec gladan ko zmaj, pocinje da mi biva i hladno iz nekog razloga, ruke se smrzavaju... dolazi baja i kaze "Evo, sedi sad za ovaj drugi kompjuter, za 10 minuta igras mech". Seo, odigrao ceo turnir preko kurca protiv pro igraca koji su bili bolje spremljeni overall, zagrevali se 3 sata vishe, odigrali turnirske meceve pre toga.
- Posle turnira, stize poruka od Hajbera da su uspeli da srede isti hotelcic u kojem smo (5 min peske od DH-a), posto je neko otkazao valjda. Jedna dobra vest.
- Kasnije zapalili u igraonicu Game Heaven (15 stanica busem) daleku, ovi igrali kanter tamo, malo practice pred turnir, ja se malo prosetao, pojeo neku hranu, skapirao da je svedska cela imba skupa, da su svi ljudi ljubazni, da svi govore odlican engleski. Posle malo blejanja u igraoni, seo na bus, vratio se u hotel da spavam, ovi odigrali jos malo kantera (samo cu reci da su za 5+ sati igranja kantera platili 2 eur po osobi).. eto, nesto ipak nije skupo.
- Dok smo mi blejali tako po gradu i igraoni, DOTA ekipa je GAZILA sve redom na turniru, njima je bilo kul valjda, postu sedeli na lan partiju i mogli da koriste kompove nonstop.
- Dok sam spavao, dosao je K1ngor s kim sam bio u sobi, i tu sam se prvi put susreo s njegovim shokovima. Decko u sred noci se trza i vice "ma jebote, koje je ovo sranje, nemate pojma" u snu. hahah, koji car !
Day 3 - CS turnir + Dota late stage + Quake Live finala
- Ujutru smo svi slusali Hajberov motivacioni govor koji je zajebao i Mela Gibsona u Braveheartu. Momci su bili spremni mentalno i fizicki (ili su barem mislili). To sta se s njima desilo moze mozda da napise neko od njih ako smatra za potrebno i zeli da kaze. Ja sam iz prve ruke video "uspone i padove".
- Dakle, na turniru namestanje igraca za CS traje dugo. Na cs masinama su Win7-ce, mora da se stavlja USB tastatura, pola nasih igraca je nema (kao pola DH-a uostalom), organizator obezbedi tastature neke svemirske, ni jedna nije odgovarala Vladi zbog njegovog oldskul plejstajla na strelicama (: Doduse posle prvog meca se zamenio s nekim i mogao normalno da igra.
- Dakle, partija protiv mTwa je obecavala sve do prve pistolj runde (: Zakinu oni 2 lika na B sajtu, izgube jednog, imaju 4 vs 3 sa plantovanom bombom.. i udje mTw sa fleshevima kakve niko u srbiji ne ume ili ne zeli da baci, i ispisha im se po glavama. U glavnom.. koje gledao mec, video je vec i zna kako se sve odvijalo. BTW, CS turnir je takav da nema sudija, nema nikoga, ima jedan admin na 8 ekipa koji loaduje server cfg i pomaze igracima da nameste sve, ali za vreme meca, mozes da pricas kolko oces kad si ziv mrtav, sta god.
- Posle toga, otisao sam na Quake Live polufinale na Dreamarena Black stage-u.... to je mali stage unutar hale. Evo kako izgleda (los kvaltiet jebiga, slikano iz mraka fonom, niko nije imao fotoaparat). (- http://img.photobuck...09/DSC01122.jpg -) Gledao tu malo kako su Av3k i Z4muz pishali po Stermy-ju i Cooleru i vratio se da gledam CS i navijam za drugare.
- Drugi mec su dobili protiv nekih BYOC Svedjana, onda je dosao Coldfrag koji se prethodno ispishao mTw-u i njih su morali da dobiju nesto dosta rezultatski da bi prosli grupu. Znaju svi vec da je Coldfrag dobio. Ko i kako i zasto je prodao iz Playmore-a ostavljam nekom od njih ako zeli da kaze.
- I na kraju sam ostao da gledam Quake Live finale, jelte srs/Av3k/razer vs xlo Z4muz. Evo 2 slicice iz Dreamhack Extreme Arene.
Pre finala - http://img.photobuck...09/DSC01127.jpg
Na zagrevanju - http://img.photobuck...09/DSC01128.jpg
- Dokaz da ni DH nije savrsen je pucanje kompova. Celo kvejk finale je kasinlo zbog namestanja nechega dobra 2 sata mozda?
Bilo je kad su poceli bas dosta ljudi (mislim da hala moze da primi oko 2k po mojoj slobodnoj proceni). Prvi put sam video uzivo sav taj adrenalin, navijanje, sabijanje itd. Bas je impresivno izgledalo.
- Za to vreme Dota igraci i dalje gaze konkurenciju i dobijaju finale Winnera i prolaze u Grand Finale.
- K1ngor i dalje gazi fnatic, again i mtw u snovima 1 vs 15 uz bojne poklice.
Day 4 - Dota Finale + razno
- Dakle, 4. dana smo uglavnom gledali CS mecheve , od 1/4 finala nadalje. Gledali smo kako mTw gazi prvo SK-Gaming, pa i fnatic. K1ngor je dobijao napade suza i depresije zbog toga. Kako neko moze da zgazi fnatic tako !?! omg omg.
- Non-stop smo odlagali odlazak u menjacnicu da bi pogledali sve. Oko 16h smo se zaputili u Extreme Arenu \o/
- Evo jedna slika pre dota finala koju sam uspeo da uvatim dok su momci namestali kompove (- http://img.photobuck...09/DSC01136.jpg -).
- Jos jedan dokaz da organizacija i tamo zakazuje je pucanje mashina na dota finalu. Prvo pucanje je bilo par minuta posle pocetka gde se ponovila partija. A zatim sledeca partija je bila save-ovana od strane admina u 5. min, ali je puklo oko 21. min.... tacnije, pukla je jedna mashina protivnickoj ekipi. Kad se isto to desilo u 14. min u finalu winnera nasima, morali su da nastave mec sa 4 igraca, i izgubili su bili tu mapu, ali su posle dobili to finale 2:1. Ovde u grand finalu, admini su presudili da se mec ne nastavlja nego ponavlja ispocetka. Doduse, kolko sam skapirao (ne razumem se u dotu mnogo) nasi su bili hevi favoriti ionako, stoga kao pravi sportsmeni su pristali na ponavljanje partije.
- Sedeli smo u 3. redu, vrishtali smo i navijali ko nezdravi, organizatori su se bunili. ali se "Pishaj po sirotinji" i "Jebi!" moglo chuti kod svakog killa \o/
- Poslednja ta partija se igrala s novim herojima, i bila je prilicno jednostrana gde su se momci iz nase ekipe aka Tribal Gaming ispishali u ushi protivnicima na mnogo nivoa i zasluzeno osvojili Dreamhack 2009. Posle toga, oni su bili mnogo umorni, kao i mi, pa nismo izasli nigde da slavimo, ostali u hali, gledali malo CS-a i otisli uvece u hotel i na spavanje.
- Kingor je i dalje imao nocne shokove.
Day 5 - Bleja + Party + "Is your father a terrorist?"
- Poslednjeg dana niko nije igrao pa cu ovde pisati o nekim generalnim fejlovima iz Svedske i uopste pojavi fejla kao glavne karakteristike u toj drzavi, kao i o neki karakteristicnim stvarima koje smo videli i radili.
- Dakle, vreme ste videli kakvo je, temperatura od nula do + 5 konstanto. Ja sam isao sa tankim pantalonama i debelom trenerkom ispod po toj hladnoci, majca + 2 duklsa + jakna, shal, kapa, kapuljaca. Nije tolko hladno tamo zbog temperature, nego duva neki pakleni vetar koji kombinovan s kishom jebe keve.
- Svedjani i lokalci trckaraju napolju u majci na bretele i sorcevima po tom vremenu. Nekad im ni to nije dosta pa nemaju ni cipele/patike nego idu bosi u charapama (!??!?!) debilna nacija.
- U celom gradu Jonkopingu (180 000 stanovnika s okolnim naseljima) postoje banke, ali postoji samo jedna menjacnica gde se moze promeniti EUR > SEK. 15 stanica autobusa koji kosta 2,5 eur daleka menjacnica. Ja sam saznao na tezi nacin da ne moze da se menja novac u bankama kad sam to probao da uradim (nakon sto sam uvatio bus u suprotnom pravcu od nase 15stanica daleke menjacnice i otisao 10 stanica gde se nalaze neke banke u delu grada koji je kao neki mali centar. Znaci, konstantno smo imali frku s evrima i krunama, posto je sve jebeno skupo i nikad ne znas kolko da promenis para. Menjacnice deru s provizijama, obicne supermarket prodavnice ni od korova nigde, oko nas sve neki fastfudovi gde jedan obrok normalan kosta 7 - 8 eur.
- Uglavnom, bleja je bila pre podne dok posle podne se javio Freddy sa "Let's hit the club!", mi se nalozili, ajmo idemo, svi do jaja pri kraju kesha, ali kao... aj, idemo, blejacemo negde.
- Desilo se tako da niko nije hteo da ide na kraju osim nas 3ce hardkor avanturista: Hyber, Peca i ja. Hajber je bio jedini koji je poneo kolko tolko pristonu odecu za izlazak kompletno. Peca je imao kosulju, ali mu je jakna bila ona prava dizalaska svetloplava mont perjana koju je iskopao iz devedesetih. Ja sam bio tru i isao u "sve su iste" majici \o/
- Uglavno, otisli na bus, odvezli se do centra oko 11 uvece i na licu mesta poceli da fejlujemo. Svi imamo po jako malo kredita, Freddy nas opusteno uvek zove na fon i skida po milion dinara/minut, coveku se ne cima da kuca sms. I tako jedan po jedan telefon izgubi kredit dok smo saznali da treba da odemo u neki "Harry's Pub". Nacrtamo se mi tamo i skapiramo da je mesto mega kul... pub + club/diskoteka, ribe su jednom recju do_jaja, skroz ziljave picke na svedski nacin (znaci ko kod nas one do jaja ziljave ... samo bez zilja, nego skroz opustene), vecinom plave. Cekamo ispred u redu, dodjemo na red... ulaz se placa 100 sek (oko 10 eur) po coveku, i mi panicno tu dajemo poslednje svedske krune i ulazimo u klub da nadjemo Freddy-ja.
- 20 minuta trazenja i 500 dinara telefonskog kredita kasnije i razgovor tipa:
Ja "Freddy, where are you, we dont have any phone money anymore?"
Freddy "Dont worry mate, meet me in 15 minutes, i pay your drinks, you are my guests"
saznajemo da nas domacin Freddy nije ni dosao jos nego da ga sacekamo ispred za 15 min. Sacakemo njega, i njegovog ortaka Amira (bosanac neki koji zivi tamo), bivamo obavesteni da smo pukli kes za ulaz za dzabe.. posto smo na nekoj guest listi, obicemo oko kluba na neki guest ulaz, udjemo, i skapiramo tek kolko je sve to fensi i dobro.... uz jedno Pecino "Ouououou, ouououou!" na svaku dobru ribu koja prodje. Freddy nam narucuje pice, svakom po neki mega dobar koktel koji mi pijuckamo, gledamo ribe i komentarisemo kolko je sve do jaja. Posle koktela, iz nekog razgovora meni Freddy kaze da je koktel 110 eur (da, eura), na sta se u meni nesto prelomilo samo, bilo me tolko sramota, ne mogu opisati... kako 110 eur bre za koktel itd... u jednom trenutku sam i poverovao u sve to (iako sam sad proverio po netu, cene alkohola nisu TOLIKO velike, tako da je verovatno mislio na 110 sek sto je oko 11 eur). Uglavnom insistirao je da nas casti jos nekim picem, te uzesmo piva (kontamo jeftinije je) i pitali ga, rece on da je pivo 4,5 eur. Uglavnom... kad smo se onako lepo napili i skroz bili spremni da provedemo se lepo do jutra.... FAJRONT ! Kita, sve u jebenom gradu radi do 2h ujutru. Fredi se negde izgubio, nismo mogli da ga nadjemo (covek je napravio afterparty kod njega gajbi sa fazon 10 riba i 2 ortaka, zvao nas, ali niko nije imao kredita da se javi pa smo bili nedostupni i to saznali tek sutradan).
- Nekako izmolimo da nam vrate jakne bez nasih kartica koje su ostale kod fredija i izadjemo napolje zajedno sa svih 300 ljudi tamo. I tu krece Peca da startuje svaku ribu u njegovoj plavoj mont jakni i gasterbajterskim osmehom uz sledeci razgovor:
Peca: "Hi, is your father a terrorist?"
Riba: "Wtf ?!?"
Peca: "How could he make such a bomb?"
Riba se ili nasmeje i okrene i ode, ili se samo okrene i ode.
- Sjurimo tu negde Hajbera koji se namerno distancirao od Pece i njegove jakne prethodno i krenemo ka hotelu.. peske naravno posto niti imamo para za kartu, niti ima autobusa u to doba. Sreli nekog lokalca koji nas je pitao za poziv s naseg telefona, posle kratkog objasnjavanja i upoznavanja krene on s nama ka hotelu posto zivi odmah tu blizu. I vodi nas preko neke precice. 10 minuta kasnije dolazimo do neke trave i mi se pogledamo i kao.. "wtf".. lik prdje trave.. pa onda i neke zeleznicke shine, i dodjemo do ograde koja je visoka jedno metar i po, ona zhichana sto ima stub na svaka 2 metra. Lik je preskoci ko nindza, jos s druge strane neka kosina.... Pogledamo se hajber i ja... on preskoci, ja preskocim, i dolazimo do puta s druge strane, koji vodi pored jezera odmah... tu pricamo s likom i samo se cuje iza... "Hajberu, a ja? Ne mogu da preskocim", ode Hajber do pijanog Pece da mu pomogne, ja pricam sa svedjaninom par minuta i samo cujemo iza ledja... "PESMAAAA , PESMAAAAA!" okrenem se i vidim scenu iz horora. Peca visi s ograde zakacen i stenje, a hajber ga drzi ali jebiga... ne mozes da drzis 120 kila dugo, i samo sto fazon se ne sruse obojica. Dotrcim ja tu, pomognem, skinemo pecu sa udice, zaputimo se ka hotelu, srusimo se da spavamo.
- K1ngor je napadao B sajt te noci.
Day 6 - Posledjni dan + put nazad
- Ustali, doruckovali, dogovorili se da platimo 2 od nase 3 sobe jos 1 dan da bi mogli da izblejimo i spavamo i istusiramo se pred put (koji je pocinjao u pola 4 ujutru).
- Uglavnom, blejali smo i pricali, malo gledali net s Hajberovog Laptopa, Vlada maltretirao Pecu i nije mu dao da spava (to ne mogu recima opisati, vristao sam od smeha).
- Skapirali da nemamo para/necemo da dajemo vise za taksi, a u 3 ujutru nema prevoza. Cimnuli Fredija, on je mogao da nas vozi oko 12, ali ne i posle toga zbog posla. Hajber i ja resili da prihvatimo Fredijevu ponuvu da nas odveze do autobuske stanice u ponoc, ostali su skrpili za taksi i zvali tek oko 3 da dodje po njih.
- Za to vreme Dota ekipa je isto izasla iz sobe u svom hotelu, i oni bez prebijene pare, dosli na autobusku stanicu fazon par sati pre mene i hajbera, pozabadali se na klupe i spavaju.
- Kako smo dosli Hajber i ja, tako nas je obezbedjenje ljubazno informisalo da treba da napustimo stanicu posto se zakljucava i da sacekamo bus napolju na +1 stepen po kishi.... hahah, koja tuga i koji smor je to bio. Sledecih 3 sata smo se smrzavali ko mishevi dok nisu dosli ovi iz hotela, i zatim uskoro i bus.
- Bili smo obavesteni od strane Zeus-sa da je K1ngor uzviknuo "Nemate pojma da cuvate tu kucu. KAMAN BRE!" u snu.... hahaha.
- Bus ide do Geteborga gde treba da sidjemo i onda na aerodrom. Ispostavi se da je jedna od stanica upravo na aerodrom i da mozemo da sidjemo tamo direktno. Zaradovali se ko mala deca, posto bi morali da placamo prevoz od Geteborga do aerodroma inace.
- Sat i po kasnije, silazimo na Aerodrom oko 5h ujutru, ok, imamo vremena za sve, posto avion krece u 9:10h. Otisli na shalter za informacije da pitamo gde je shalter Wizzair-a. Tamo smo doziveli "Kuda ste krenuli, s cvetom u kosi"... u prevodu... "Sinovi, na pogresnom ste aerodrom"... hahaha... svi smo se smorili ko zmajevi na licu mesta. Ispostavilo se da ima 2 aerodroma u Geteborgu, drugi je udaljen 100 km. IDEMO KAMAN !!!
- Promenimo pare u menjacnici koja na svu srecu postoji na tom aerodrom, upadnemo u neki bus koji ide do centra geteborga, pa onda odatle na drugi bus do drugog aerodroma.... upadnemo u avion ko najveci raspadi, neispavani, usmrdeli se.
- Kad smo sleteli u Budimpestu i konacno videli NEBO I SUNCE posle 6 dana fejla, lica nam se ozarila, srecni ko mala deca.
- Usli u Srbiju, gladni ko vukovi, dotasi nisu jeli 20 sati pre toga... dosli do prve pumpe da jedemo.. ono neki rostilj tamo ovo ono... kad ono.. "Kuda bre!? nema struje"? haha, onda smo jeli neka peciva tamo za prvu pomoc.
- Sat i po kasnije, Peca je jeo Sarme kuci.
- Oko 2 sata posle toga, dosli na parking ispred Sava Centra, ispozdravljali se, i svako na svoju stranu.
KAMAN !
Gief Dreamhack Summer 2010 \o/
Na kraju bih samo iskoristio priliku da se zahvalim svom klanu neWave (www.newave.rs) na obezbedjenoj moralnoj i materijalnoj podrsci za Dreamhack 2009. \o/
This post has been edited by Pesma-mrtve-dece: 01 December 2009 - 18:26

Sign In
Register
Help



MultiQuote









1 User(s) are reading this topic